Anomalije kralježnice česte su kod svih vrsta domaćih životinja. U 47 % svih pasa u dobi od dvije godine i starijih, prisutni su različiti oblici prirođenih ili stečenih anomalija koje mogu biti, ali ne moraju klinički beznačajne. Postoji više oblika anomalija kralježnice, a uvijenost repa kod pasa jedna je od oblika deformacija. Kako dolazi do nastajanja takvog repa, može se gledati s dvije strane. Prvo je moguće da je došlo do mehaničke ozljede repa, bilo da ga je netko slučajno nagazio, ili da je pas udario u nešto tvrdo mašući repom u svojoj razigranosti. Traumatske (mehaničke) ozljede kralježnice odnose se na prijelome i dislokacije koje nastaju izravnim ili neizravnim djelovanjem neke vanjske sile na kralježnicu ili istegnućem mišića koji se hvata na kralježnicu.

Takve ozljede preporučljivo je slikati rendgenom da se točno vidi mjesto inzulta. Traume takvog podrijetla samo su ispočetka bolne, a kasnije ostaje samo vizualna kozmetička greška na repu koja se, na žalost, više ne može ispraviti. Druga mogućnost zbog čega je došlo do uvijanja repa je genetska greška. Repni kralješci su prirodni završetak kralježnice koja je dio koštanog sustava tijela. Formiranje samog kostura psa događa se u vrlo ranoj fazi embrionalnog razvoja mezoderma. Sam izgled budućeg kostura psa ovisi o nasljednim faktorima. Znanstvenici su otkrili da postoji čak 20 nasljednih faktora koji su odgovorni za pravilan razvoj i rast kostura jedinke do odrasle dobi. Mutacije kod rekombinacije genetskog materijala nisu rijetke, a one se kao takve mogu prenijeti na potomstvo.

Deformacije repa dio su defekata kostura, a takav genetski defekt može se ispoljiti na razne načine, od potpunog nedostatka repa ili nedostatka samo jednog repnog kralješka pa do zavrnuća, uvijanja, kukica ili pak viška jednog, ili čak nekoliko kralježaka. Uvrnuća i slične deformacije već nekoliko tjedana po štenjenju postaju vidljive. Sve ove greške, kao što smo već naveli prije, mogu biti vidljive i klinički smetati psima, a neke se ne moraju nikada niti otkriti. Deformacije koje smatramo genetskima postaju osobiti problem kada se pse planira držati u uzgoju. S velikom vjerojatnosti takve su mane nasljedne i šanse su da će se ispoljiti i kod mladunaca takvih roditelja. Kod uzgojnih pasa koji na izložbama žele postići vrhunske rezultate od strane FCI-a (Internacionalna kinološka organizacija) takve se greške kod nekih pasmina toleriraju, a kod nekih pasmina, poput njemačkog ovčara i hrvatskog ovčara, one su diskvalificirajuće.P.Franko, dr. vet. med.