Tjedan dana nakon početka Lige prvaka, elitnog europskog nogometnog natjecanja, na East Riveru, u New Yorku, u zgradi Ujedinjenih naroda, počela je jedna druga liga prvaka, elitni skup svjetskih državnika na redovnom, 72. zasjedanju Opće skupštine UN-a. S obzirom na to da je svoj govor održao i američki predsjednik Donald Trump, on je bio u središtu pozornosti, no ni glavni tajnik Antonio Guterres nije ostao po strani, naprotiv, u mnogim stavovima složio se s Trumpom, napose da UN treba hitno reformirati, smanjiti golemi birokratski aparat i vratiti UN ljudima. Ujedinjeni narodi moraju biti “djelotvorni, fleksibilni i efikasni” kako bi “služili ljudima koje UN podržava te ljudima koji podržavaju UN”, kazao je Antonio Guterres. Na ovogodišnjem zasjedanju govorio je i hrvatski premijer Andrej Plenković, koji je u UN-u bio zajedno s ministricom vanjskih poslova Marijom Pejčinović Burić. Inače, RH u New Yorku ima stalnu misiju pri Ujedinjenim narodima, na čijem je čelu veleposlanik Vladimir Drobnjak. Zapravo je UN jednako važan za Hrvatsku kao i Bruxelles i Strasbourg kad se radi o Europskoj uniji, odnosno ukupnoj hrvatskoj diplomatskoj aktivnosti. Doduše, aktivnosti u Europskom parlamentu nekako su nam uvijek bliže, jer smo i sami u EU, no doprinos naše diplomatske misije u Ujedinjenim narodima, kao i redoviti godišnji govori na zasjedanju Opće skupštine, bilo predsjednika (predsjednice) bilo premijera RH, itekako su važni trenutci hrvatske vanjske politike i cjelokupne diplomatske aktivnosti Republike Hrvatske.(D.J.)

VIOLETA SIMEONOVA STANIČIĆ

Neupitno je da će se dogoditi promjene

Za početak, ukratko - koja je uloga Ureda za informiranje Europskog parlamenta u Zagrebu? Koja su najčešća pitanja upućena Uredu i u svezi kojih problema?

- Ured za informiranje Europskog parlamenta u Zagrebu postoji kako bi se hrvatskim građanima približio rad i uloga Europskog parlamenta. Misija nam je biti prva točka dodira građana s Europskim parlamentom i podizati razinu informiranosti o ovoj važnoj europskoj instituciji - sukreatoru većine europskih politika. Predani smo radu s mladom populacijom, a usko surađujemo s medijima, obrazovnim institucijama i civilnim sektorom. Snažno podupiremo aktivno sudjelovanje građana u svim važnim procesima odlučivanja na europskoj razini, zalažući se pritom za slobodu govora i mišljenja, ravnopravnost spolova i kulturnu raznolikost.

Važan zadatak nam je i pružati podršku hrvatskim građanima u komunikaciji s Europskim parlamentom i njegovim zastupnicima, posebice hrvatskim. Po otvaranju Ureda mnogi upiti građana ticali su se pitanja koja nisu u našoj nadležnosti, poput pravosuđa i pronalaska posla u inozemstvu, pa smo ih upućivali na prave adrese, no danas je građanima naša uloga jasnija te mnogo komuniciramo o aktualnim zakonodavnim inicijativama i mjerama koje će se u konačnici odraziti i na hrvatsku svakodnevicu, posebice u pogledu zaštite potrošača, zapošljavanja mladih, itd.

U nekoliko godina našeg djelovanja organizirali smo zaista brojna javna događanja i rasprave diljem zemlje s istaknutim sudionicima, nastojeći se pritom držati tema važnih za hrvatski javni diskurs, ali i za širi europski kontekst. Ured je vrlo aktivan i na društvenim mrežama - naš tim ne može u svako doba biti u svim dijelovima Hrvatske, ali je zato stalno dostupan online, što mnogi građani koriste i pozdravljaju.

Kad smo kod hrvatskih europarlamentaraca u Bruxellesu i Strasbourgu, kako se ocjenjuje njihov rad i djelovanje u Europskom parlamentu? Prema nekim analizama, hrvatskih eurozastupnika nema među 10 posto najutjecajnijih. Zašto je tome tako?

- Rad i djelovanje hrvatskih europarlamentaraca ocjenjuju hrvatski građani koji neposrednim glasovanjem biraju zastupnike na izborima za Europski parlament. No, istaknula bih da hrvatski zastupnici u Europskom parlamentu otvaraju mnoga pitanja i pokreću inicijative koje se izravno tiču hrvatskih građana, i građana drugih država članica Europske unije. Nemoguće je nabrojati sve, spomenut ću samo neke primjere, poput aktivnosti zastupnice Šuice u odnosima sa susjednim zemljama, posebice s Bosnom i Hercegovinom, potom aktualne aktivnosti zastupnika Picule na poboljšanju života na otocima, djelovanje zastupnice Maletić u području korištenja EU fondova, borba zastupnice Borzan za jednaku kvalitetu proizvoda na istoku i zapadu EU-a, djelovanje zastupnika Jakovčića na planu regionalnog razvoja i zaštite autohtonih proizvoda, konkretne mjere koje je zastupnica Tomašić pokrenula za hrvatske ribare, kao i djelovanje zastupnice Petir u mnogim pitanjima.

Zastupnici su gotovo svakodnevno prisutni u medijima i promiču teme kojima se bave, ali isto tako, kada je riječ o važnim pitanjima za Hrvatsku, međusobno se podupiru i rade zajednički na interesima Hrvatske, bez obzira na to što pripadaju različitim političkim skupinama u Europskom parlamentu. Sve više građana prepoznaje inicijative i aktivnosti naših eurozastupnika te se sve češće interesiraju za njihov rad na konkretnim temama, pa stoga i očekujem veću izlaznost hrvatskih građana na sljedećim europskim izborima u proljeće 2019. godine. A ako ćemo o utjecajnosti naših zastupnika, sudeći prema analizama, najutjecajniji najčešće dolaze iz najvećih ili najstarijih zemalja članica, ali ne bih zanemarila činjenicu da je Juncker u svom govoru o stanju Unije spomenuo upravo borbu za jednaku kvalitetu proizvoda diljem EU-a, temu koju je pokrenula naša eurozastupnica Biljana Borzan.

Neki analitičari tvrde kako Europski parlament treba reformirati, jer je ovakav kakav jest - spor i neučinkovit. Kako to komentirate? Kako da EP bude efikasniji, s obzirom na gomilanje problema u Europskoj uniji?

- Neupitno je da će se dogoditi promjene nakon što UK istupi iz EU-a. Između ostaloga, zastupnici u Europskom parlamentu ovaj su mjesec raspravljali o smanjenju ukupnog broja zastupnika nakon Brexita sa 751 na 700. Britanskih zastupnika je danas 73, što bi značilo da bi se preostala 22 mjesta potencijalno mogla raspodijeliti među 27 država članica kako bi se u potpunosti ispoštovali kriteriji iz Ugovora iz Lisabona. Vjerujem da je moguće da manje i srednje države članice dobiju koje mjesto, uključujući Hrvatsku.

S tim u vezi kako komentirate Junckerovo godišnje izvješće i plan EU-a u idućem razdoblju? Govori se i o dvije brzine EU-a... Gdje je tu Hrvatska?

- U svome govoru Juncker se nije referirao na dvije brzine, upravo suprotno. Poručio je da je sada vrijeme da izgradimo ujedinjeniju i snažniju Europu za 2025. godinu; da Europa mora biti Unija ravnopravnih - velikih i malih, na sjeveru i jugu, te da mora disati s oba plućna krila, istočnim i zapadnim. U raspravi s europarlamentarcima Juncker je govorio i o planovima dovršenja obrambene i sigurnosne Unije, kako rješavati migracije, o međunarodnoj trgovini, jačanju industrije, socijalnoj jednakosti, te kako ojačati proračunski kapacitet i demokratsko odlučivanje. Uz ove prioritete, njegov govor uključio je mnoge teme od interesa za Hrvatsku, prije svega naše pristupanje Schengenu, a također i borbu za jednaku kvalitetu proizvoda na europskom tržištu. Vrlo je zanimljiv i njegov prijedlog spajanja funkcije predsjednika Europske komisije i Vijeća kako bismo dobili EU s jednim predsjednikom, te zagovaranje nove pozicije EU ministra za financije i gospodarstvo. Juncker te prijedloge vidi kao neka od mogućih rješenja za učinkovitije upravljanje Europskom unijom. Prema njegovim riječima, jedan predsjednik bolje bi odražavao pravu prirodu Europske unije koja utjelovljuje uniju država, uniju građana. Zaključno, mnogi izazovi i promjene očekuju Europsku uniju. Pred nama su zanimljiva vremena.(D.J.)

Violeta Simeonova Staničić, voditeljica je Ureda za informiranje Europskog parlamenta u Republici Hrvatskoj.

- Što se tiče hrvatske diplomacije, mogu istaknuti da se radi o dužnosnicima s velikim iskustvom u međunarodnim odnosima i diplomaciji čije je djelovanje pozitivno za interese Republike Hrvatske i njezinu profilaciju u međunarodnoj zajednici. Međutim, ipak, kao veleposlanik RH u Sloveniji u razdoblju naših finalnih pregovora s EU i NATO-om (2009. - 2013.) mogu istaknuti da je slovenska strana maksimalno iskoristila svoju poziciju članice EU u odnosu na uvjetovanje svojih zahtjeva prema RH, koje bismo mogli nazvati i grubljim nazivom, poput ucjene, služeći se, između ostaloga, i blokadama. Arbitražna odluka daje im više (tri četvrtine Savudrijske vale) nego što bi dobili da se sudilo na relevantnim međunarodnim sudskim instancama, koje sude isključivo prema međunarodnom pravu, ali su istovremeno dobili i znatno manje od očekivanog, ponajprije u vezi sa suverenitetom na tzv. koridoru prema otvorenom moru, a to je za njih bilo glavno pitanje. Poznavajući njihovu političku scenu, mogu napomenuti da možemo očekivati daljnje slovenske pritiske i uvjetovanja, uključujući i pitanje našeg članstva u OECD-u i Schengenu.(D.J.)

Dr. sc. Svjetlan Berković veleposlanik je Republike Hrvatske u Španjolskoj, Madrid.

DARIO ČEPO

Europski parlament treba reformirati da se smanje demokratski deficiti

Prema Lisabonskom ugovoru Europski parlament može imati najviše 750 zastupnika i predsjednika. Kako konačnu odluku o broju i omjeru zastupnika iz pojedinih članica donosi Vijeće, a ne parlament, nije čudno što broj zastupnika nije razmjeran broju građana članica te ni mandat zastupnika ni glas birača u pojedinim članicama ne vrijede jednako.

EU se suočava s nizom problema. Neki su posljedica globalnih financijsko-ekonomskih kretanja, a neki proizlaze iz inherentne nestabilnosti europskoga institucionalnog sustava. Svi ti problemi, ojačani nestankom "permisivnog konsenzusa" kojim su građani davali prešutnu podršku političkim elitama da nastave europsko integriranje u razdoblju bipolarne podjele Europe i svijeta, ojačali su kritike EU-a kao nelegitimnoga političkog sustava koji pati od sveobuhvatnoga demokratskog deficita. Europski parlament, kao jedina izravno izabrana europska institucija, trebao bi otkloniti te kritike ukazujući na sponu birača i europskih odluka o kojima on ravnopravno odlučuje. No neki problemi s kojima se suočava ta predstavnička institucija europskih građana onemogućuju takav zaključak. Jedan je problem drugorazrednost europskih izbora, odnosno slaba izborna izlaznost koja se smanjuje sa svakim novim valom proširenja. Razlozi drugorazrednosti europskih izbora raznoliki su, a svode se na udaljenost i nezainteresiranost građana za europska pitanja i europske institucije.

Popularnosti europskih izbora ne pridonose ni izborne kampanje političkih stranaka koje se najčešće ne osvrću na europske probleme i izazove, kao ni mediji koji tim izborima ne pridaju preveliku važnost, uvjereni da javnost ne zanimaju europske teme. Drugorazrednost izbora očituje se i u tome što oni često služe kao svojevrsni referendumi o nacionalnoj vladi, poglavito ako se provode na polovini mandata, jer oporba nastoji postići bolje rezultate napadom na rad nacionalne vlasti koja je građanima najbliža i najvidljivija.

Kako reformirati Europski parlament da se otklone ili makar smanje demokratski deficiti? Institucionalno gledano, dva se načina smanjenja deficita nameću sama od sebe, a povezana su s prirodom predstavničkih tijela, posebno onih u složenim političkim sustavima. Riječ je o pravu na zakonodavnu inicijativu i uvođenju dvodomnog sustava koji je karakterističan za predstavnička tijela u složenim političkim zajednicama. Demokratski deficit EU-a umnogome proizlazi odatle što Europski parlament nema pravo na zakonodavnu inicijativu kao ostala demokratski utemeljena predstavnička tijela. Temeljni ugovori propisuju da samo Europska komisija, kao neutralan arbitar zainteresiran za zajedničku dobrobit EU-a, ima pravo podnositi zakonske prijedloge o kojima potom odlučuju Europski parlament i Vijeće kao suzakonodavci. Dvije potonje institucije imaju samo pravo na posrednu inicijativu. To, primjerice, znači da Europski parlament može Europskoj komisiji predati obrazložen prijedlog o otvaranju i reguliranju određenog pitanja pokretanjem primjerene zakonodavne procedure, što se često i događa. No posredna je inicijativa znatno slabiji instrument od prava na samostalno iniciranje novih zakonskih prijedloga, što dodatno pridonosi kritici udaljenosti procesa donošenja odluka od građana. Stoga je nužno da Europski parlament dobije mogućnost iniciranja zakonodavnih prijedloga, makar samo na određenim policy poljima.

No najvažniji čimbenik kojim pridonosi nedemokratičnosti cijelog sustava već je spomenuta nereprezentativnost Europskog parlamenta koja se u konačnici očituje u tome da glas birača nema jednaku vrijednost u cijeloj EU. Taj problem proizlazi iz nekompatibilnosti Europskoga parlamenta kao predstavničke institucije i EU-a kao složenoga političkog sustava. Ako prihvatimo tezu da je EU politički sustav sui generis koji se temelji na višerazinskoj, višesektorskoj i kompromisnoj suradnji različitih aktera s različitih razina političkog odlučivanja, shvatit ćemo da je riječ o složenome političkom sustavu koji zahtijeva primjerenu institucionalnu strukturu kako bi uspješno funkcionirao.

Najsloženiji demokratski politički sustavi u suvremenom svijetu su federacije, a EU se zbog mnogo razloga može smatrati protofederacijom. S obzirom na to, potrebno je uspostaviti predstavničko tijelo koje će zrcaliti tu dvojnost. Europski parlament treba reformirati u dvodomno zakonodavno-predstavničko tijelo koje bi se sastojalo od prvog doma koji bi predstavljao građane država članica (ono što je današnji Europski parlament), i drugog doma u kojem bi se nalazili predstavnici država članica (ono što je danas Vijeće Europske unije). U tom bi slučaju prvi dom mogao zbilja predstavljati sve europske građane, dok bi drugi dom mogao štititi nacionalne interese država. Tako bi se stvorili istinski uvjeti za otklanjanje prigovora o nelegitimnosti procesa donošenja odluka na europskoj razini i demokratskom deficitu EU-a.

Doc. dr. sc. Dario Čepo, Pravni fakultet Sveučilišta u Zagrebu.

(Tekst preuzet iz temata Europski parlament: koga predstavlja, kako radi i treba li ga mijenjati?, objavljenog u časopisu Političke analize br. 14 (god. 4), 2013., str. 3-9.