Iako se era ugljena u Europi bliži svome kraju, proći će još nekoliko desetljeća prije nego što se ona završi.

- Francuska i Belgija to su ostvarili u pedesetim ili šezdesetim godinama ovoga stoljeća, u Češkoj i Njemačkoj to se očekuje sredinom stoljeća. Poljska će to biti u stanju učiniti vjerojatno tek krajem ovog stoljeća, rekao je na skupu u organizaciji EurActiva potpredsjednik Europskog udruženja za ugljen i lignit Vladimir Budinski.

U 2015. gotovo 8000 ljudi radilo je u industriji lignita u Češkoj, u Poljskoj 9500, Rumunjskoj 10.600, Bugarskoj 11.700 i gotovo 15.500 u Njemačkoj. Zbog toga, ali i drugih razloga, regijama s rudnicima ugljena bit će potrebna pomoć da se izbore s prelaskom na ekonomiju koja emitira manje ugljika. Posla će, naime, iz dana u dan biti sve manje. Upućeni smatraju da inicijativa ne treba biti fokusirana samo na socijalne i financijske aspekte prelaska na druge energente, već i na istraživanja, inovacije i razvoj nove tehnologije, uključujući tehnologiju za čisti ugljen.

Trenutačno postoji nekoliko programa za koji će pomoći područjima koja praktički žive od vađenja ugljena. Češki eurozastupnik Stanislav Polčak rekao je da Europski fond za prilagodbu globalizaciji (EGF) pruža potporu ljudima koji izgube posao zbog strukturnih promjena, dodajući da EGF za razdoblje 2014.-2020. ima godišnji proračun od 150 milijuna eura.

Istovremeno, iz Europskog socijalnog fonda najmanje 1,1 milijarda eura, u razdoblju od 2014. do 2020., može biti dodijeljena za unaprjeđenje sustava obrazovanja i obuke prijeko potrebne za usvajanje vještina i otvaranje novih radnih mjesta u sektorima povezanim s energetikom i ekologijom. Za tako osjetljive regije jedno od ključnih pitanja je kohezijska politika EU-a nakon 2020., kada počinje novo proračunsko razdoblje, podsjeća EurActiv.

Prelazak na čistiju energiju te smanjivanje ovisnosti o ugljenu nema samo ekološki karakter.

Troškovi zdravstva zbog korištenja fosilnog goriva premašuju subvencije tom sektoru novcem poreznih obveznika za 600 %, pokazala je nova studija u kojoj se od vlada traži da prestanu trošiti novac u prljave izvore energije.

Vlade država G20 potrošile su samo u jednoj godini 444 milijarde dolara na subvencioniranje nafte, plina i ugljena, iako već dugo obećavaju da će smanjiti tu podršku. Nastojanja za dekarbonizaciju ekonomija obveza su država prema Pariškom sporazumu, Ciljevima održivog razvoja i nacionalnim ciljevima. U novoj studiji Saveza za zdravlje i okoliš (HEAL) procjenjuje se da je upotreba fosilnog goriva samo u 2014. godini za posljedicu imala troškove zdravstva od 2,76 tisuća milijardi dolara diljem svijeta zbog zagađenja zraka. U EU su ti troškovi dostigli 229,5 milijardi dolara.

Procjenjuje se i da sagorijevanje fosilnog goriva svake godine košta života 6,5 ​milijuna ljudi u 20 najrazvijenijih zemalja svijeta. Onečišćenje je povezano s bolestima poput moždanog udara, srčanog udara, raka, kao i s plućnim bolestima.

I Međunarodna agencija za energiju (IEA) fosilno je gorivo proglasila vodećim uzrokom onečišćenja zraka pri čemu je ugljen odgovoran za gotovo polovinu ukupnog zagađenja okoliša. Istraživanje je otkrilo da je u Njemačkoj 24,9 posto prijevremenih smrti izazvano zagađenjem zraka moglo biti spriječeno da nije bilo subvencija za fosilno gorivo i da su uvedene "korektivne" pristojbe. U Britaniji se taj udjel penje na 41,3 posto, Poljskoj na 51,3 posto, a u Turskoj na čak 73,8 posto. Najuspješnija u smanjenju broja smrtnih slučajeva zbog zagađenja zraka koji su mogli biti spriječeni je Bugarska, koja je registrirala smanjenje od 89 %. Slijede Rumunjska i Poljska sa 71 %, odnosno 51%.