Da je živ, Howard Philips Lovecraft, genijalni američki pisac horora, fantazije i znanstvene fantastike, sigurno bi likovao nad vijestima koje kao da su preuzete iz njegovih najgorih noćnih mora.

Jedna od takvih vijesti, uobičajeno javnosti serviranih na senzacionalistički način, svakako je “medijska bomba” da su znanstvenici sa Sveučilišta Edinburgh otkrili najveće vulkansko područje na Zemlji, a nalazi se dva kilometra ispod površine ledene kore koja pokriva zapadnu Antarktiku. A kad je o Antarktici riječ, upravo bi tu H. P. Lovecraft došao na svoje, s obzirom na to da se njegova knjiga “Planine ludila” (At the Mountains of Madness, 1936.), uz izdanje Herbert West–Reanimator, njegov najpoznatiji roman, bavi upravo Antarktikom. Svi oni koji su čitali “Planine ludila” vjerojatno nikad nisu (niti to mogu) zaboravili to epohalno djelo jednog od najutjecajnijih horor-pisaca 20. stoljeća. Ukratko, H.P.L. je kroz “Planine ludila” pomno razradio, uslojio i usavršio jednu od razina svoga Cthulhu mita, koji je sam u prijašnjim radovima na tako sugestivan način razvijao i dozirao čitateljima. Naime, H.P.L. piše o grupi istraživača koji dolaze na Antarktiku i kreću pronaći izgubljenu ekspediciju, netragom nastalu u bespućima vječnog snijega, leda i golemih planinskih lanaca. Ono, pak, s čim se preživjeli na kraju suočavaju, već na korak do ludila, jeza je nad jezama, najstrašnija noćna mora - “drevni stari”, koji gmižu iz sjene mitskog pretpovijesnog grada, glasajući se onostranim, prjetećim “Tekeli-li”, “Tekeli-li”, legendarnim “zovom s drugog svijeta”, koji se duboko urezao u kolektivnu svijest svih obožavatelja horora i fantasy literature.

Howard Philips Lovecraft je daklem Antarktiku na trijumfalan način uveo u književnu povijest, pa se uz sve prijašnje i kasnije istraživače tog ledenog, tajanstvenog i teško prohodnog kontinenta i on upisao u “antarktičke kronike”, uključujući i sve ono što danas čitamo, slušamo i gledano vezano uz mitsku Antarktiku.

No vratimo se u vrijeme sadašnje, do povoda ovog teksta, a to je gorespomenuta vijest o otkriću najvećeg vulkanskog područja na našem planetu Zemlji upravo na Antarktici. I tu sad dolazimo do problema, doduše ne onakvog kakav je u “Planinama ludila” opisao H.P.L., nego posve realno mogućeg. Naime, kad bi jedan od tih vulkana erumpirao, to bi moglo dodatno destabilizirati ledeni pokrov, već sada načet globalnim zatopljenjem. Znanstvenici su se koristili radarom koji “vidi” kroz led, i na kraju se zaprepastili brojem vulkana koje su pronašli - čak 91 do sada nepoznat vulkan, uz 47 otkrivenih u istraživanjima prošlog stoljeća.

Taj pronalazak zasjenjuje vulkansko područje istočne Afrike, gdje se nalaze poznati vulkani Nyiragongo, Kilimandžaro, Longonot i ostali aktivni vulkani. Novootkriveni vulkani visoki su od stotinu do 3850 metara. Svi su prekriveni ledom, koji u tom području leži u slojevima debelim više od četiri kilometra. Stručnjak za ledenjake Robert Bingham, jedan od autora studije, upozorio je u Guardianu na zabrinjavajući trend: “Većina vulkanizma koji se događa u svijetu trenutno je u regijama koje su tek nedavno izgubile svoj ledeni pokrov, nakon kraja posljednjeg ledenog doba. U ta se mjesta ubrajaju Island i Aljaska”, tvrdi Bingham te dodaje: “Prema teoriji, to se događa jer bez ledenih plahti na njima javlja se opuštanje pritiska vulkana na tom području i oni postaju aktivniji”, objasnio je Bingham. Ako dođe do erupcije, vulkani bi mogli otopiti led koji bi iscurio u ocean i povisio razinu mora.

Inače, Antarktika je rekordno hladan, udaljen i negostoljubiv kontinent, čija je površina velika kao SAD i pola Kanade zajedno te čini jedan od najvećih misterija na Zemlji. Prvi su istraživači na ledeni kontinent došli prije oko 200 godina u potrazi za kitovima, a od tada je Antarktika postala prava riznica spoznaja - od kojih su neke dane u javnost, a neke ne. Taj najhladniji kontinent na Zemlji, s prosječnom temperaturom od minus 55 °C, mjesto je s najmanje oborina, ali izrazitog vjetra - zabilježen je vjetar brzine 327 kilometar na sat.

Upravo zbog takvih geoloških, klimatoloških i zemljovidnih uvjeta Antarktika je uvijek bila izazov ne samo znanstvenicima nego i brojnim piscima, filmašima, strip-autorima i posebno teoretičarima urota, koji su taj kontinent i sami pretvorili u mit. U tom kontekstu, evo nekih od misterija koji se desetljećima vežu uz Antarktiku, a uglavnom su za rubriku “vjerovali ili ne”:

ANTIČKI GRAD: U 2002. je cijela ekipa kalifornijske televizije nestala na tom nemilosrdnom kontinentu. Iako tijela nisu pronađena, iza njih je ostao čudnovat trag - snimka i priča o antičkim ruševinama. Misiju su nakon toga proveli i američki marinci. Johnathan Gray, arheolog iz World Education Research Ltd., rekao je kako mornarica namjerno ne objavljuje pronađenu snimku. Nalazište je oko 160 kilometara zapadno od postaje Vostok, izvori iz mornarice tvrde kako nije riječ o drevnom gradu, već o napuštenoj rupi za opskrbu. Nedavno je NASA-ina operacija na Antarktici IceBridge otkrila ono za što neki stručnjaci vjeruju da je dokaz postojanja drevnog grada koji se nalazi oko 2,3 kilometra ispod leda. Struktura je piramidalnog oblika. Ludo i nevjerojatno? Naravno.

PODZEMNE BAZE: Ruski su se znanstvenici dali u istraživanje te na ledenom kontinentu pronašli ostatke onog što smatraju tajnom nacističkom bazom izgrađenom 1942. Nalazi se na otoku Alexandra Land, a u njoj su zatekli 500 artefakata poput sanduka streljiva, spremnika goriva i dokumentacije. To je, naravno, odmah na noge diglo brojne teoretičare urota koji već desetljećima tvrde da su nacisti na Arktiku imali tajne baze u kojima su razvijali supermoćna oružja uz pomoć izvanzemaljskih tehnologija ili pak da se tamo nakon rata sakrio glavom i bradom - Adolf Hitler. Prema jednoj od tih teorija, nacisti su 1938. na Antarktiku poslali veliki tim znanstvenika, vojnika i graditelja. Njihovo je odredište bio Queen Maud Land, gdje su, kaže popularna priča, pronašli ogromnu mrežu toplih podzemnih rijeka i špilja. U najvećoj od njih nacisti su sagradili “Bazu 211”, poznatu i kao “Novi Berlin”. Neki idu toliko daleko da tvrde da je baza i danas u funkciji, a tajna društva u njemu i danas samo čekaju pravi trenutak za uspostavu tzv. novog svjetskog poretka. Još luđe i nevjerojatnije? Apsolutno.

PAD NLO-a: Valentin Degterev tvrdi kako je pronašao UGO (neidentificirani prizemljeni objekt) na ledenom kontinentu preko Google Eartha. Slika prikazana na Google Earthu prikazuje ono što se čini kao četiri tenka koja, a Degterev je pretpostavio kako se radi ili o izvanzemaljskoj letjelici koja je tamo sjetjela, ili pak o oborenom NLO-u koji čuvaju četiri tenka. Na slici ono što bi trebao bit NLO tek malo viri iz leda, a teoretičari urota tvrde kako je u obliku diska te veličine oko 60 metara. Totalno fantastično? I više nego...

OPERACIJA HIGHJUMP: Godine 1947., oko 100 u-brodova njemačke flote, kao i visoki predstavnici SS-a, netragom je nestalo. Iste te godine, 1947., američki admiral Richard E. Byrd poveo je oko 4000 vojnika, nosač zrakoplova, podmornice itd. u operaciju High-jump, svojevrsnu invaziju na Antarktik. Nakon dva mjeseca operacija je otkazana, navodno zbog brojnih smrti i neljudskih uvjeta, no teoretičari urota smatraju kako je to samo izlika te da su vojnici bili dobro pripremljeni i obučeni. Tako tvrde da je admiral zapravo naišao na jak otpor nacističkih “letećih tanjura”. Najviše polemika izazvala je izjava admirala čileanskim novinama u kojoj je upozorio kako bi SAD trebao napraviti mjere zaštite protiv mogućnosti invazije na zemlju od strane neprijateljskih letjelica koje dolaze iz polarnih regija. Admiral je objasnio da ne želi nikoga uplašiti, već da je to okrutna realnost - da u slučaju novog rata SAD može biti napadnut od letjelica koje lete s jednog ili oba pola. Najluđe dosad? Možda i ne...

Piše: Darko JERKOVIĆ