Događaji tijekom ovog vikenda, vezani uz problem migranata u našoj zemlji, samo su još jednom potvrdili kao je riječ o nedovršenoj priči čiji završetak Hrvatska iščekuje nekako nezainteresirano da i sama sudjeluje u kreiranju općeg europskog stava spram tog problema. Napad migranta na ženu u Zagrebu i migranti koji tumaraju slavonskim šumama nekako su postali kategorije na koje smo naviknuli i sve se više svode na - nešto normalno. Što nikako ne bi trebao biti slučaj, unatoč tome što Turska (zasad) nije ostvarila svoje prijetnje i pustila rijeku migranata prema srednjoj i zapadnoj Europi.

I u Europskoj uniji najveći uglavnom sada gledaju vlastite interese. Podsjetimo, Njemačka je pak najavila kako će nastaviti vraćati tražitelje azila u Grčku, iako su tamo prihvatni centri prepuni, uz velike zaostatke u rješavanju zahtjeva za azilom. Kako je poznato, u konvenciji EU-a iz Dublina kaže se kako se zahtjev za azilom mora razmotriti u prvoj zemlji EU-a u koju je migrant ušao, što je problem koji bi se uskoro mogao naći i pred našom vladom. Najveći broj ih je u Europu ove godine stigao morskim putem, u Italiju, iako se ta ruta u posljednje vrijeme malo utišala pa je nedavno objavljeno i kako je ovog ljeta tim putem u Europu stiglo daleko manje migranata nego što je bio slučaj prošloga ljeta.

Demograf Stjepan Šterc smatra kako zapravo Europa tu konkretno rješenje nema, što objektivno postaje velik problem suvremene Europe.

- To pomalo između ostaloga utječe i na destrukciju europskih društava. To su veliki brojevi koji se ne mogu tako lako kontrolirati, što se vidi i u Hrvatskoj, kao i u drugim zemljama. Ta problematika još uvijek nije postavljena kao strateška na razini EU-a, bez obzira na Frontex i tome slično. Hrvatska cijelu tu situaciju sasvim sigurno ne smije mirno promatrati, s obzirom na to da smo mala apsolutna populacija, da je RH u predziđu Schengena i da zemlje koje žele vratiti migrante to mogu učiniti u zemlju koja ih je u EU prva popisala, a to može biti Hrvatska. A mi još uvijek nemamo nikakvu razrađenu strategiju što napraviti tim mogućim povratkom migranata iz drugih europskih zemalja u Schengenskom režimu - ističe Šterc.

Na primjedbu kako su se ti ljudi dosad u iznimno velikoj većini izjašnjavali kao posve nezainteresirani ostati u Hrvatskoj, tako da mi tu vrstu pritiska dosad nismo osjećali, Šterc naglašava kako “oni za sada ne žele ostati ovdje.” No, dodaje, u situaciji nekakve prisile oni će bilo gdje tražiti, kako se to kaže, slobodan prostor pod suncem.

- A imam osjećaj da se ovdje ništa ne događa. Mi jednostavno još uvijek cjelokupan proces migracija, i naših prema van, i drugih migracija prema Hrvatskoj, tretiramo kao nekakav nebitan proces koji se, eto, događa usput i na koji ne treba reagirati. Osim toga, mi smo okruženi zemljama koje će vrlo vjerojatno i same u mogućoj krizi opet usmjeravati migrante prema Hrvatskoj - ističe Šterc, dodajući i kako posljednji incident koji se dogodio u Zagrebu pokazuje da migranti jesu “tu negdje” i posljedica je tog našeg nedefiniranog odnosa prema svemu tome. A nejasno mu je i to kako možemo zadržavati migrante u glavnom gradu, pa je jedan od ključnih azila u hotelu, praktički u Zagrebu. Umjesto da ih usmjeravamo u neke druge, manje nastanjene prostore, gdje bi, kaže, počeli funkcionirati vezano za određene djelatnosti koje tamo postoje i za koje eventulano nedostaje radnika.

- Čak nema ni koncepta koji bi pokazao postoje li u toj imigrantskoj strukturi radnici koji nama možda nedostaju, pojedini djelatnici, primjerice u građevinarstvu ili turizmu. Ta “status quo” situacija posljedica je koncepcije političke stabilizacije gdje se sve nastoji definirati na nekakvoj političkoj, stabilnoj razini, neovisno o pojedinim granskim krizama oko tog političkog sustava. Oni su se posložili, a sve što se događa oko toga ispada nebitno - zaključuje Stjepan Šterc.