Publika 23. Sarajevo Film Festivala (SFF) u subotu je, prvog dana u kojemu se prikazuju filmovi iz natjecateljskog programa, imala priliku vidjeti izvrsno ostvarenje mladog bosanskohercegovačkog redatelja Alena Drljevića “Muškarci ne plaču” te neobični film “Zrno”, čiju režiju potpisuje već afirmirani Turčin Semih Kaplanoglu.

“Muškarci ne plaču” ipak nisu u utrci za nagradu “Srce Sarajeva” jer je riječ o filmu koji je svjetsku premijeru već imao na festivalu u Karlovim Varima, gdje je i nagrađen, no u Sarajevu je doživio prave ovacije publike.

Ova bosanskoheregovačko-slovensko-hrvatsko-njemačka koprodukcija ponudila je još jedno suočavanje s nedavnom prošlošću kroz prizmu bivših vojnika suočenih s posljedicama ratnih trauma.

Film je, prema riječima redatelja Drljevića, nastao na temelju stvarnih zbivanja, odnosno komunikacije koja je nakon rata uspostavljena među bivšim pripadnicima različitih zaraćenih vojski s prostora nekadašnje Jugoslavije.

Suočavanje s takvim traumama i njihovo tretiranje otvorenim razgovorom o tome što su doživjeli i u čemu su sudjelovali opetovano se pokazalo jedinim lijekom koji tim ljudima omogućuje da nastave svoj život i u miru.

Snaga ogoljene nesreće koja je probijala iz tih ljudi Drljevića je ponukala da odustane od prvotne ideje o dokumentarcu i snimi igrani film koji ni jednog gledatelja ne može ostaviti ravnodušnim.

Neobična dimenzija filma je i u tome što u njemu nema glavnog lika, odnosno što ga istodobno nosi skupina izvrsnih glumaca, poput Leona Lučeva, Emira Hadžihafizbevića, Borisa Isakovića, Ive Gregurevića, Emira Brave i Sebastiana Cavazze.

Oni dočaravaju atmosferu koja na mahove neodoljivo podsjeća na onu iz kultnog ”Leta iznad kukavičjeg gnijezda”, s time što kontekst filma pogađa u središte zbivanja bliskih svima s prostora bivše Jugoslavije.

Kaplanouglovo "Zrno", koje je u službenoj utrci za naslov najboljega ostvarenja na ovogodišnjem SFF-u, potpuno je drukčiji film. Sniman je u crno-bijeloj tehnici, futuristički je i problematizira problem opstanka čovječanstva u svjetlu izazova koji su već sada vidljivi, ali i onih koji se tek mogu pojaviti.

Film kroz metafizička i filozofsko-religijska razmatranja zapravo otvara puno više pitanja nego što nudi odgovora.

Sarajevska publika i novinari u subotu su imali priliku čuti iz prve ruke dojmove dvaju glumaca iz filma "Druga strana nade" Akija Kaurismakija, čijom je projekcijom, dan prije, i otvoren 23. SFF.

Sirijac Sherwan Haji i Iračanin Simon Al-Bazoon, koji u filmu glume sirijsku odnosno iračku izbjeglicu u Finskoj, ispričali su netipične životne priče.

I sami su se našli u Finskoj, gdje žive novi život, no on ih nije udaljio od drame njihovih sunarodnjaka, što im je pomoglo da na autentičan način odglume likove prema scenariju koji problematizira razmjere sirijske ratne drame kroz prizmu migranata izravno pogođenih ratom, ali i europskih sredina u kojima traže utočište.

Haji je iskustvo rada s Kaurismakijem opisao kao fantastično te je istaknuo da taj kultni finski redatelj zapravo upozorava na sve što se može dogoditi i u njegovoj uređenoj i pristojnoj zemlji, koja se suočava s izazovima populizma potaknutima dolaskom Donalda Trumpa na vlast u SAD-u.Hina