Mediji su se godinama natjecali u propagandi "hrvatske Ibize", opisujući Zrće kao najbolje mjesto za zabavu (vidjeti You Tube snimke). Novalja, gradić s približno dvije tisuće stanovnika, postao je prije više od desetljeća masovno okupljalište mladih.

Ondje je na ljetnim tulumima i deset puta više posjetitelja negoli stanovnika. Zabava sa Zrća prenosi se i na Novalju. Tamošnji liječnici doslovce padaju s nogu od intervencija. Kada sam 2005., u suautorstvu, napisao članak u jednom tjedniku o tome što se uistinu događa na toj destinaciji, ubrzo poslije toga dobio sam pismo s gotovo prijetećim sadržajem od odvjetnika jednog tamošnjeg ugostiteljskog objekta. Tek se od 2012. godine pojavljuju prvi članci u kojima novinari progovaraju o povezanosti tamošnjih ludih zabava s opijatima. Potkraj lipnja 2015. u jednoj je policijskoj raciji, u samo jednome danu, zbog posjedovanja ili preprodaje droga na plažama privedeno 36 turista i jedan zbog pokušaja silovanja. Otkako sam pisao o tome "brendu hrvatskog turizma", sve funkcionira prema uhodanom scenariju - zabava je uspješnija što je droga dostupnija. Glamur, prepoznatljiv u galami i gomili, prokušana je metoda omamljivanja mase. Izrežirana zabava nametnuti je stil života koji potiče otkačenost, primjerice skidanje i posljednjih krpica u bazenčićima s umjetnim palmicama. Stid nestaje u masi i vrtlogu strasti. Tamo postaje jasna simbolika grafita: "U raju je lipo, ali je u paklu ekipa".

Nije tajna da godinama onamo odlaze maloljetnici kako bi aktivno sudjelovali u nametnutoj zabavi. Sve pršti od dobrog raspoloženja, mirisa alkohola u potocima (skupih i nebrojenih koktela), svih mogućih opijata, a ministri turizma pozivaju goste na tu "uspješnu" turističku destinaciju. Ne remete uhodani biznis vlasnika tih objekata. Kao u svakoj poslovnoj simbiozi, forsira se samo jedan način zabave i okupljanja mladih. Ranijih godina imali smo upozoravajuće glasove iz crkvenih krugova, ili od građana iz Novalje, no oni su bili samo glas vapijućeg u pustinji koji su se neopaženo izgubili u agresivnoj kampanji, što poziva mlade na lude provode i režirane zabave. Ne treba čuditi da je percepcija sve većeg broja mladih da je zabava bolja što su alkohol i droga dostupniji. To je jedan od razloga zbog kojih iz godine u godinu progresivno raste popis novih sintetičkih droga. Uz cool tehnoritam vezuje se neizbježna tabletica ecstasyja.

I dok se javnost godinama terorizira Papaya Summer festivalom na Zrću, ili novijim Ultra u Splitu, mediji sustavno šute o tome kako se desetci tisuća mladih iz (najmanje) pedesetak država svijeta svakoga ljeta okupljaju na desetodnevnom Međunarodnom festivalu mladih u Međugorju, jer tu nema Sodome i Gomore. Blage medijske kritike na račun Ultre festivala, bile su i ostale uglavnom iste: nehigijenski uvjeti, "šporki Grad" te podivljale cijene (smještaja). Za dva soka i običnu malu bocu plaća se 225 kn. Fra Ante Vučković, prodekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Splitu i član Organizacijskog odbora dvadesetpetogodišnjeg Mladifesta u Međugorju, osvrnuo se na razlike između okupljanja mladih na tim dvjema destinacijama. "Da sam novinar, otišao bih na Ultru u Split i na Mladifest u Međugorju te usporedio što se događa na jednom mjestu, a što na drugom. Pitao bih mlade što ih okuplja, što ih drži zajedno, koji su rezultati na kraju dana, na kraju programa i kakvi su učinci na ljudima s kojima se susreću jedni i drugi... Pretpostavljam da se primjerice za Ultru ne postavlja pitanje zašto se tamo mladi okupljaju, kao da je to samo po sebi razumljivo, a postavlja se za Međugorje, kao da je to neobično i neočekivano, što govori o našim predsudovima o mladima".

Posljedica radikalnog moralnog relativizma jest podređivanje ugodama, a "što vodi trivijalnosti" (René Girard). Trivijaliziranjem i relativiziranjem (odgojnih) vrjednota djecu odgajamo u raspuštenosti. "To nazivamo progresivnim odgojem. Mi smo ogrezli u pornografiji i bogohulnosti, i to nazivamo slobodom izraza. Izrugujemo se duhovnom naslijeđu naših predaka, i to nazivamo prosvjećenošću", zapisao je Oleg Platonov u knjizi "Zašto će propasti Amerika?".

Tek od ove godine pojedini urednici i/ili novinari pišu o posljedicama raspojasanog hedonizma, granicama između turističke zabave, ekstremnog kiča i hedonizma. Čitateljima prepuštam procjenu je li intrigantno, iritirajuće ili ironično što se tek sada bune gradonačelnici (primjerice Novalje i Hvara) protiv razularenih gostiju?

Prof. dr. sc. Zlatko Miliša, Filozofski fakultet Osijek, Sveučilište J.J.Strossmayera