Postoje prava, velika prirodna jezera (tektonska, krška...), postoje i riječna jezera, veća i manja, ali i umjetna, koja su čovjekovih ruku djelo. Postoje močvare, bare i ribnjaci također po mnogočemu s obilježjima jezera.

Vransko jezero najveće je prirodno jezero u Hrvatskoj, a tu su, naravno, i Plitvička jezera, Kopačko jezero (jedino veće i značajnije prirodno jezero u nizinskoj Hrvatskoj), a od umjetnih jezera najpoznatije je i najveće zagrebački Jarun.

Hrvatska ima puno jezera, no ni blizu kao Finska, poznata kao Zemlja Tisuću Jezera, ili Minnesota, američka savezna država, sa svojih deset tisuća jezera. Inače, Velika jezera Sjeverne Amerike podrijetlom su iz ledenog doba. Više od 60 svjetskih jezera nalazi se u Kanadi, pretežito zato što zemljom dominira neulančani sustav otjecanja.

No vratimo se na domaći teren, u Hrvatsku, konkretno, u Slavoniju, još konkretnije, u Orahovicu. S obzirom na to da ljeto još traje i da smo na udaru još jednog afričkog toplinskog vala, evo priče koja bi vas mogla bar malo, teorijski, ohladiti, prije nego što se u priču i sami uvjerite kad se zateknute u tom pitoresknom slavonskom gradu u Virovitičko-podravskoj županiji, “maloj Švicarskoj”, kako ju mnogi zovu.

Premda je mnogima priča o orahovačkom jezeru nadaleko i naširoko poznata, nije zgorega ponoviti gradivo. Uostalom, ljeto je pa su sve “vodene” priče itekako osvježavajuće. Daklem, orahovačko jezero jedno je od najposjećenijih otvorenih kupališta Slavonije, odnosno tog dijela kontinentalne Hrvatske. Kupalište, koje već niz godina ima vodu s ocjenom stručnjaka “izvrstan”, vlasnik je nagrade za najčišću vodu svih kopnenih voda Hrvatske i najuređeniju plažu kopnenih voda Hrvatske. Orahovačko jezero dio je i Parka prirode Papuk, jedinog geoparka i parka pod zaštitom UNESCO-a u Hrvatskoj. Prirodna je to oaza, “biserno oko” Orahovice i ponos grada, no kako je sve počelo, kako je nastalo orahovačko jezero, to malo tko zna. Ovim tekstom pokušat ćemo čitateljima približiti povijest tog kupališta, koja je iznimno zanimljiva.

Papuk je ranih 60-ih godina prošloga stoljeća bio bogat prekrasnim udolinama. Godine 1961. rodila se ideja da se jedna od tih udolina pregradi branom i napuni planinskom vodom. I tako se, pred očima Orahovice i Orahovčana, ispod Ružice grada, te kamene čitanke prošlosti, uz ruševine golemog drevnog grada udomilo orahovačko umjetno jezero. Graditelji su oblikovali dno udoline, pregradili ju širokim umjetnim nasipom, uredili obale i dobili planinsko jezero površine 1,7 hektara s 570 metara uređene obale. Mamilo je od tada sve, jer čista i bistra voda, blizina Ružice grada, a posebno zelenilo šumovitog okoliša i svjež planinski zrak bili su moćni faktori privlačnosti. Jezero i njegov okoliš ubrzo su postali destinacija tisuća turista. Na orahovačko jezero nisu dolazili izletnici samo iz orahovačkog okruženja. Posebno je mnogo gostiju dolazilo iz Osijeka. Nije im trebalo puno vremena da dožive sve ljepote i romantični ugođaj podneblja. Na šumovitoj strmoj padini uz vijugavu šetnicu prema Ružici gradu osječka su poduzeća sagradila drvena zdanja. Ti objekti bili su puni gostiju cijele ljetne turističke sezone. Orahovačko jezero tako je godinama primalo svoje goste.

A jezero su i dobro održavali. Svakog ranog proljeća čišćeno je dno, a uoči sezone kupanja temeljito je uređivana njegova obala. To su uglavnom bili predsezonski poslovi. No površinske vode, posebice u vrijeme ljetnih pljuskova, izravno su se slijevale u jezero, onečišćavajući ga erozivnim površinskim materijalom. Prolazile su godine, sustav odvodnje godinama nije održavan. Svojom nepredvidljivom snagom voda je učinila svoje. Postupno je sebi napravila put, nasip je popustio, brana puknula i voda iz jezera istekla u nepovrat. Ta je havarija 2005. godine bila prekretnica za sudbinu orahovačkog jezera. Onda je tadašnja gradska vlast Orahovice, na čelu s gradonačelnikom Josipom Nemecom, uložila puno sredstava u obnovu jezera. Ugrađen je novi suvremeni sustav odvodnje. S dna jezera izvađeno je oko 140 kubika mulja, dno je uređeno, zamijenjeni su cjevovodi za dotok vode. Obala jezera utvrđena je zidom s kamenom oblogom u betonu. Na taj način površinske vode usmjerene su sustavom odvodnje pokraj jezera i više se ne slijevaju u njega. Orahovačko jezero s tim je zahvatima poprimilo sasvim novu sliku. Dodajmo tim radovima i uređen prostor za kampiranje i roštiljanje, uređene športske terene za odbojku na pijesku i nogomet, uređenje novih parkirališnih prostora i prilaznih putova.

Treba svakako reći da se orahovačko jezero opskrbljuje planinskom vodom iz vlastitog izvora. Danas je dugo 208 metara, a širina mu varira od 48,8 do 85,2 metra, površine je 1,7 ha i sa 65.000 kubika pitke vode. Na sjevernoj strani dubina mu doseže čak devet metara. Prošle godine jezero je posjetilo oko 200.000 gostiju. Započeti su i veliki projekti vezani uz budućnost jezera pa je tako zamišljeno da se područje od oko 60 hektara pretvori u jedinstven turistički centar u srcu Parka prirode Papuk. Kad se planovi realiziraju, bit će još mnogo više sadržaja. Oko jezera planirana je izgradnja športskih terena, hotela i ugostiteljskih objekata, novo parkiralište, uvođenje turističkog vlaka, izgradnja žičare, skijališta s dvije skijaške staze (za zimu, naravno), brdska biciklistička staza.

U planu je i sanacija obližnjeg kamenoloma koji bi bio potopljen vodom i to bi područje bilo uređeno za športove na vodi. Takav jedinstveni turistički proizvod svojom bi atraktivnošću i raznolikom ponudom sadržaja mogao zadovoljiti i one najzahtjevnije posjetitelje, kako ljeti tako i zimi. Planirana je izgradnja jedinstvenog akvaparka...

Vidjet ćemo što donosi budućnost, no zamisli i ideje su sjajni, a jezero svakako ima potencijal za nove, velike stvari. Treba još reći da jezero, kakvo je danas, ima mogućnost i noćnog kupanja, osvijetljeno je, a često je i domaćin mnogih dnevnih i noćnih manifestacija i događaja svih vrsta, od kulture i zabave do sporta i gastronomije. Najveća manifestacija svakako je otvaranje turističke sezone, kojom se daje službeni znak za prvo “skakanje u vodu”, iako se već za 1. svibnja najhrabriji okupaju i osvježe. Jezero je domaćin i najvećeg ljetnog glazbenog festivala kontinentalne Hrvatske - Ferragosto jama - koji posjeti više od 6000 ljudi, a taj je festival možda i najveća reklama samog jezera i njegovih ljepota.

Napravimo na kraju još jedan iskorak od sadašnjosti prema budućnosti. Naime, jezero danas nosi naziv Izletište Orah, kao simbol pripadajuće mu Orahovice (orah - kao korijen riječi Orahovica), a da sve bude i više nego simbolično uz parkiralište je posađeno i 200 stabala oraha. U svakom slučaju, Orahovica može itekako biti ponosna na svoje jezero. I kao zaključak, citirajmo himnu Orahovici, koju tekstualno potpisuje novinar Glasa Slavonije Petar Žarković, a glazbeno Viktor Čelant: “Grade moj Ružica te krasi, grade moj Jezero te mije, grade moj jedini, grade moj voljeni, nigdje kao u tvom krilu nije!”