Divlji mažuran, mravinac, origanj, origan, vranilovka i vranilova trava druga su imena za ovu biljku, koja ime dobiva po grčkoj riječi "oros" što u prijevodu znači planina, i "ganos" što znači sreća.

Podrijetlom je iz južnih krajeva Europe, a danas najviše korišten začin Italije, Amerike i Meksika. Sveta Hildegarda preporučuje liječenje s origanom prije svega onima s bolestima kože, i to psorijaze i nadraženosti kože. Origano je biljka planeta Merkur.

Origano naraste do 60 cm visine. Stabljika je uspravna pri dnu malo polegnuta s listovima koji su jajasti i šiljati. Cvjetovi su grimiznocrveni ili svijetloružičasti, složeni u četveroredne klasiće koji zajedno tvore metličaste cvatove. Origano koji ima bijele cvjetove nije ljekovit.

Vrijeme cvatnje mu je od lipnja do srpnja. Miris biljke je ugodno aromatičan, a okus pikantan. Raste na obroncima brda, livadama, uz grmove, šikare, na šumskim čistinama itd.

Za branje i preradu koristi se list, vršci s cvjetovima i listovima, a stabljika nije ljekovita. Sušimo na toplom i prozračnom mjestu u hladu. Osušenu biljku pospremimo u dobru hermetičku ambalažu.

Zapadna pučka medicina rabi origano kao: antiasmatik, antibakterik, adstrigent, antihelmetik, antispazmodik, antiinflamatorik, antidijaroik, diuretik, dijaforetik, ekspektorant, emenagog, karminativ, metabolik, stimulans, tonik, za liječenje bronhitisa, bolesti kože, bolesti živaca, crijevnog katara, crijevnih komplikacija, ekcema, grla, grčeva, grčeva mišića, hripavca, krvarenja, kašlja, komplikacije želuca, lošeg teka - te kod neredovitih mjesečnica, nametnika i parazita u crijevima, osipa kože koji svrbi, poremećaja metabolizma, reume, raznih porezotina, svrbeža, upale jednjaka, upale usta, zubobolje i želučanog katara. Rabi se za kupke, za ispiranje grla, za smanjivanje seksualnih želja, za obloge, za stavljanje kompresa, izazivanje znojenja itd. U kuhinji se koristi kao začin za razna jela, u kozmetici za njegu kože lica, u kućanstvu protiv moljaca te za aromaterapiju.

U receptima pučke medicine origano je poznat pod imenom "mravinac” ili “vranilova trava", kao i divlji mažuran. Moje opredjeljenje za naziv "origano" nastalo je zbog praktičkih razloga jer smatram da je pod imenom origano mnogo poznatiji, isključivo kao začin.

Začini su najpoznatije preventivno sredstvo s pomoću kojeg možemo direktno jačati naš imunosustav, kao i rad cjelokupnog metabolizma, a da je to tako pogledajmo u nekoliko primjera što unosimo u organizam ako začinimo jelo origanom:

Sastojci origana alpha-humulene imaju antitumorsko djelovanje, delta-kadinene imaju protudjelovanje za nastanak akni te stimuliraju proizvodnju testosterona, ursolična kiselina djeluje kao anti HIV tvar, djeluje i protiv artritisa, tumora, dijabetesa, otrovanja jetre, protiv upalnih stanja, prevelikog izlučivanja histamina, kao antišok, protiv mutacije stanica, protiv virusa, u prevenciji karcinoma itd.

Svježi sok biljke liječi tegobe uha, i to gluhoće kao i bolova uha od prevelike buke. Origano u obliku praška ili svježeg lista može pridonijeti poboljšanju problema vezanih uz bolest, a svakako da redovitom primjenom čajnih napitaka i kupki možemo znatnije utjecati na sam tok bolesti. Od origana se izrađuje mast za reumatičare koja je dosta tražena, kao i kod raznih glavobolja i migrena. Eterično ulje origana dobiva se vodenom destilacijom, ulje je svijetložute boje, rabi se samo za vanjsku uporabu, i to za masažu (reumatski bolovi, mišićni bolovi, glavobolje, upalni procesi, za relaksaciju), kao biljne kupke kod kožnih bolesti, za relaksaciju i kod neuroza, kao komprese (kod raznih mišićnih i reumatskih bolova, upalnih procesa, prehlade, kašlja), za inhalacije kod prehlada, začepljenja nosa i bronhitisa.

Origano ne bi smjele uzimati žene u drugom stanju u bilo kojem obliku, čak ni u uljima za masažu. Jetra u malim količinama kao začin izvrsno podnosi origano, ali u učestalosti uporabe i u velikoj količini, to nije slučaj.