Objavljeno 19. srpnja, 2017.
Liječnici su zabilježili da su prilikom ekshumacije leševi izgledali netaknuto, kao da su živjeli poslije smrti
U emisiji “Galileo Mystery“, koja se bavi pojavama na granici mogućeg, njemačka TV kuća ProSieben emitirala je prilog o vampirima. Između ostalog bilo je govora o nezaobilaznom grofu Drakuli, a u prilogu je kao jedna od zemalja gdje su zabilježeni prvi slučajevi vampirizma spomenuta nama susjedna Bosna i Hercegovina.
Prema tvrdnjama autora priloga 1731. godine u mjestu Međeđa kod Višegrada zabilježen je jedan od najranijih slučajeva vampirizma. Sve je počelo iznenadnom smrću 14 osoba. S obzirom na to da smrtnim slučajevima nije prethodila nikakva bolest, mještani su ih pripisali vampirima. Navodno su u namjeri, piše aura.ba, da se uvjere u svoje tvrdnje nakon nekoliko dana otkopali grobove i u njima pronašli netaknute leševe! U prilogu nisu ponuđeni neki konkretniji detalji koji bi potkrijepili ovu priču iz Međeđe, ali su predočeni pisani dokumenti o balkanskim vampirima iz vremena austro-ugarske vladavine koji se nalaze u gradskom arhivu u Beču - piše Aura.
Istraživala ih je njemačka psihologinja Sibel Balta, koja se godinama bavi proučavanjem misterija vezanih uz vampire. Ona je pojasnila da se dokumenti odnose na srbijansko selo Kišeljevo i bosansko mjesto Međeđa, gdje je u 18. stoljeću zabilježeno više nerazjašnjenih smrtnih slučajeva. Prema dostupnim zapisima, austro-ugarski liječnici su se po carevom nalogu više pozabavili slučajevima u Kišeljevu i na inzistiranje mještana otkopali grobove za koje su tvrdili da kriju vampire.
Balta navodi da dokumenti sadrže nevjerojatne detalje. U njima je navedeno da su liječnici ekshumirali leševe za koje su ustvrdili da su izgledali netaknuto i neoštećeno. Prema njihovim izvještajima koža im je bila ružičasta, a u ustima su otkrili tragove krvi. Liječnici su zabilježili da su leševi izgledali kao da su živjeli poslije smrti. S obzirom na to da liječnici u to vrijeme nisu imali objašnjenje za ono što su vidjeli, došli su do istog zaključka kao i mještani, te su i u službenom izvještaju podržali tezu da su pokojnici bili žrtve vampira.
Čak su i odobrili ritual probadanja mrtvaca glogovim kolcem, što se u to vrijeme smatralo efikasnim lijekom protiv vampira.
Međutim, dr. Balta navodi da je i sama istražujući priče o vampirima, danas skoro 300 godina nakon ovih iz Međeđe i Kišeljeva, sklonija mišljenju da se iza priče o vampirima zapravo krije serijski ubojica. Da bi pronašla tragove koji bi potkrijepili njezinu teoriju, Balta je posjetila Srbiju, a najavljuje i posjet Bosni.
Prema tvrdnjama filologa i etnologa Nenada Filipovića, vampiri i vampirizam nastali su u Bosni kao posljedica dugogodišnjih ratova i razaranja između Osmanlija i Habsburgovaca. Prema Filipovićevim navodima najčešći izrazi za vampira u Bosni bili su lampir, lampijer, lapir, vukodlak i vukozlačina. Isti autor tvrdi da je najpoznatiji bosanski vampir bio lampir Meho iz okoline Glamoča. Uz vampira Mehu, Filipović spominje i Paju Tomića iz sela Tupanari u okolini Vlasenice. Taj bosanski vampir prema predanju pripada novijoj povijesti i navodno je 1923. godine posmrtno gnjavio i dodijavao svojoj ženi Cviji. Cvija je zamolila sinove Stevu i Krstu da joj pomognu. Pajin leš je iskopan, proboden glogovim kocem i spaljen.
Eduard SOUDIL
ISTARSKI VAMPIR JURE GRANDO
Njemačka psihologinja Sibel Balta, koja se godinama bavi proučavanjem misterija vezanih uz vampire i koja istražuje bosanski slučaj, Hrvatsku ovaj put nije spominjala iako i mi imamo svoga vampira. Prema predajama, Jure Grando bio je prvi europski vampir. Legenda o njemu potječe iz malog mjesta Kringe u Istri, a zabilježio ju je slovenski putopisac i povjesničar Janez Vajkard Valvazor. Jure Grando preminuo je 1656. godine. O njegovu životu malo se zna, a neki tvrde kako je bilo znakova da će poslije smrti postati štrigon, svojevrsni čarobnjak koji se hrani krvlju mlade djece. Nedugo nakon pokopa pokojnik se počeo ukazivati lokalnom stanovništvu, viđali su njegovu utvaru kako luta selom, čak i kako kuca na vrata nekih kuća. Pokojni Jure Grando postao je prava napast za selo, a čak je 16 godina trebalo da se mještani ohrabre i nešto poduzmu. Tako je jednog dana župan Miho Radetić okupio “grupu srčanih ljudi” i poveo ih na groblje s namjerom da iskopaju Jurino tijelo te ga probodu glogovim kolcem i okončaju razdoblje straha i terora. Devetero mještana je noseći baklje i raspelo došlo do groblja, otvorilo ga i zaprepastilo se vidjevši da je pokojnikovo lice rumeno, štoviše, da im se smije...