Sunčana strana vrta ili terase idealno je mjesto za sadnju oleandra. Pravilno odabran položaj i redovita njega bit će nagrađeni raskošnim grmom što će bogato cvjetati od početka ljeta do duboko u jesen. Oleandar je zimzeleni grm podrijetlom iz mediteranskog područja i jugozapadne Azije. To stabalce latinskog naziva Nerium oleander od 16. stoljeća svojom ljepotom krasio je mnoge dvorove, a do danas je razvijeno više od 400 sorti različitih boja, cvjetova i visine. Lak je za održavanje, dobro podnosi zagađen gradski zrak, udare vjetra. Raskošno će cvjetati bilo da je zasađen u vrtu ili u cvjetnoj posudi, a njegovi cvjetovi, najčešće raznih nijansi bijele, crvene, žute ili ružičaste boje, imaju blag i opojan miris.

Oleandar voli vodu te ilovasta, dobro drenirana tla. Ako ga sadimo u posudu, ona mora biti dovoljno duboka kako bi biljka mogla nesmetano razviti svoje korijenje. No, ova zanosna biljka ima i svoju opasnu stranu. Naime, oleandar u svim svojim dijelovima sadržava otrovne tvari, primjerice glikozid oleandrin. Najotrovniji su kora i listovi. Iako je malo vjerojatno da će netko posegnuti za listom oleandra i žvakati ga, ipak su zabilježeni slučajevi otrovanja, primjerice vodom u kojoj je držana grana oleandra, pa čak i dimom koji je nastajao paljenjem oleandrovih grana. Stoga, ako želimo da oleandar krasi našu okućnicu, a u obitelji imamo djecu, potrebno je biljci naći mjesto koje neće biti nadohvat dječje ruke, te djecu upozoriti na njegovu otrovnost.

Oleandar je grm, pa ga pravilnom rezidbom treba i održavati u obliku grma. Zato se preporučuje odmah nakon cvatnje prikratiti jednogodišnje izboje na oko polovinu. Također, mladim je biljkama preporučljivo uklanjati vrhove, kako bi se razvili postrani izboji, te tako postigao grmolik rast. U priobalju je uzgoj oleandara relativno jednostavan, no u hladnijim krajevima obično se uzgaja u velikim posudama koje prije zime treba premjestiti u zaštićeni prostor.

Oleandre, naime, zimi treba smjestiti na temperaturu koja neće biti niža od pet Celzijevih stupnjeva. Iako će biljka podnijeti kraća hladnija razdoblja, prevelika hladnoća mogla bi joj naštetiti.

U pojedinim godinama, naročito kada ljeti ima dosta kiše, na oleandrima dolazi do pojave gljivične bolesti, tzv. suhe truleži. Drugi česti uzrok propadanja je pojava raka - gljivične infekcije koja zahvaća gotovo sve biljne dijelove. Zaraženi je dio potrebno odmah odstraniti te uništiti spaljivanjem. Najčešći štetnici na oleandru su lisne uši te oleandrova štitasta uš. Štitaste uši, pogotovo ako se javljaju u manjem broju, najjednostavnije je ukloniti vatom namočenom u alkohol, odnosno insekticidom, koji se upotrebljava i kod pojave lisnih ušiju. Kako oba ova štetnika luče mednu rosu, napadnuti listovi postaju sjajni i ljepljivi, a kako se na mednu rosu naseljavaju gljive čađavice, listovi poprimaju crnu boju, suše se i otpadaju. No, svako žućenje listova ne mora nužno ukazivati na napad nekog štetnika ili bolesti. Oleandar, naime, u starim listovima razgrađuje tvari koje potiču tvorbu novih izboja. J.Kn.