Magazin
MARŠ ANARHISTA

Hamburg u dimu: Piše li se i nama crno?
Objavljeno 15. srpnja, 2017.

Svijet su obišli apokaliptični prizori rušilačkog uličnog nasilja na ulicama Hamburga tijekom održavanja sastanka na vrhu dvadeset najrazvijenijih zemalja G20 iza kojeg su stajali zakrabuljeni pripadnici njemačke i europske krajnje ljevice naoružani metalnim šipkama, paleći usput automobile i pljačkajući trgovine kao simbole privatnog vlasništva i njima mrskog kapitalizma.

Zamalo se ponovio juriš na Zimski dvorac u tadašnjem Petrogradu od prije točno stotinu godina, u trenutku kada se bijesna rulja pokušala probiti do nedavno otvorene raskošne koncertne dvorane Elbphilharmonie u kojoj su se iste večeri trebali okupili prvaci skupine G20. Nijemci su u tu velebnu zgradu neobične arhitekture u hamburškoj četvrti HafenCity ulupali čak 145 milijuna eura. Krajnjim ljevičarima mrska Bastilja, simbol elitne kulture i buržoaske dekadencije koje preziru, obranjena je, a dokoni plutokrati poput Angele Merkel, Donalda Trumpa i Edouarda Macrona imali su prilike poslušati glasovitu Devetu simfoniju Ludwiga van Beethovena u izvedbi Filharmonijskog državnog orkestra iz Hamburga pod ravnanjem američkog dirigenta Kenta Nagana.

BOMBE NA OPERU

To što je Merkelica izabrala baš “Odu radosti” s eksplicitnim tekstom o čovječnosti, miru i razumijevanju među narodima kako bi očitala bukvicu obijesnom twiterašu iz Bijele kuće, mržnjom naoružane anarhiste i neokomuniste nije puno zanimalo. Vrhunac je bio ispaljivanje signalne rakete koju je policijski helikopter tek u posljednjem trenutku izbjegao i pokušaj linča nad policajcem koji se našao u okruženju ekstremista nakon čega je Bundeswehr na hamburške ulice izveo oklopne transportere.

Agresivni kapacitet suvremenog anarhizma nije poznat, ali iz povijesti imamo mnoštvo primjera brutalnih terorističkih napada na simbole visoke kulture, države i kapitalizma koje su počinili upravo anarhisti. U bombaškom napadu na prepuno gledalište operne kuće Gran Teatre del Liceu u Barceoni 1893. poginulo je 20 ljudi, a 52 ih je ranjeno. Počinitelj je bio anarhist Santiago Salvador. Francuski anarhist Auguste Vaillant je mjesec dana poslije, prema uzoru na Salvadora, bacio eksplozivnu napravu s galerije Zastupničkog doma među parlamentarce ranivši njih dvadesetak. Njegove posljednje riječi prije nego što je završio na giljotini bile su: “Smrt buržoaskom društvu!, Živjela anarhija!” Njegov čin nadahnuo je još jednog anarhista da pola godine poslije nožem izbode nasmrt francuskog predsjednika Marieja Françoisa Sadija Carnota te niz drugih bombaških napada od Pariza (Café Terminus, 1894.) do New Delhija (kolonijalni parlament, 1929.). Jedan anarhist bombom je nasrnuo na katoličku tijelovsku procesiju u Barceloni 1896., ubivši sedmero radnika i jednog vojnika, a talijanski anarhist izvršio je 1897. atentat na španjolskog premijera Antonija Cánovasa. Sisi, suprugu austrijskog cara i hrvatskog kralja Franje Josipa, 1898. usmrtio je talijanski anarhist zarivši joj tanku turpijicu u srce dok je šetala obalom Ženevskog jezera. Na anarhistički metak 1900. naletjet će i talijanski kralj Umberto I., a godinu dana poslije ista sudbina zadesila je i američkog predsjednika Williama McKinleyja. Pet godina poslije u Madridu se dogodio krvavi pir, ali ne onaj Federica Garcije Lorce, kada je anarhist Mateo Morral hitio bombu na svečanu povorku nakon kraljevskog vjenčanja Alfonsa XIII. i njegove supruge Ene od Battenberga. Krhotina bombe zaustavila se na medalji koju je španjolski kralj nosio na svojim prsima, što mu je tada spasilo život, a njegovu mladenku tek je poškropila krv ozlijeđenog gardista. Ubijeno je tada 25 ljudi, a 130 je ranjeno. Sjedinjene Države 1919. bile su preplavljene brojnim terorističkim napadima iza kojih su stajali anarhisti i komunisti, što je podgrijalo strah od tzv. crvene opasnosti. Godine 1920. eksplodirala je prikolica nakrcana eksplozivom na Wall Streetu ispred tada najmoćnije banke na svijetu J. P. Morgana. Očevidci kažu da se nakon eksplozije, koja je pobila mnoge, iznad New Yorka dignula u zrak “gljiva” visoka trideset metara.

CRNI BLOK

Najveći dio prosvjednika, kojih je u jednom trenutku u Hamburgu bilo čak 100.000, mirno je iskazivao nezadovoljstvo, a tvrdu jezgru nasilja činile su lijenim bubama u njemačkoj policiji i tajnim službama slabo poznate skupine krajnje ljevice među kojima se izdvaja tzv. Crni blok (Scwarzer Block). Posrijedi je neformalna mreža koja vuče podrijetlo još iz vremena kada su Njemačkom vedrili i oblačili ultraljevičarski teroristi iz redova Frakcije Crvene armije. Iako sebe nazivaju antifašistima (fašisti su, dakako, svi ostali koji ne misle kao oni!), riječ je skupini koja dijeli anarhistički svjetonazor. Nije odveć spomenuti da je crno simbol anarhizma još od vremena kada je istočnom Ukrajinom jezdio legendarni “Batjko” Nestor Mahno, a njegovi bojovnici pjevali poznatu anarhističku himnu “Mahnovšćina” sa stihovima “Vjetar je zastave tvoje vijao/Crne od tuge i crvene od krvi”. Tu su zavodljivu melodiju poslije ukrali ruski boljševici, a njezin derivat potom preuzeli i jugoslavenski partizani (“Po šumama i gorama”). Još je 1880. u Parizu izlazilo anarhističko glasilo Le Drapeu noir.

Piše li se i nama crno? Neuspjesi kapitalizma s kraja 19. i početka 20. stoljeća, cikličke krize, burzovni slomovi i autoritarne vladavine izazvali su nastanak nasilnih ideologija poput komunizma, anarhizma, fašizma i nacionalsocijalizma, val komunističkog i anarhističkog terorizma te krvavu Boljševičku revoluciju koja je desetke milijuna ljudi pokopala, a ostale zavila u crno. Može li se tamna prošlost ponoviti? Kakvi su izgledi na nasilnici i ubojice bez obzira na ideološki predznak (crveni, crni ili smeđi) ponovno preuzmu vlast? Čekaju li nas neki novi gulazi, progoni kulaka i gladomori? To je pitanje koje si svi dionici demokracije, od političke elite, moćnika kapitala do medija i običnih građana, moraju svakodnevno postavljati.

Piše: Draško CELING
Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

HRABRA I POMALO LUDA PUSTOLOVINA DRUŠTVA IZ KLUBA “ŽUTI ŠEŠIR”

Slavonci u Iranu: Revolucija je kao bicikl, ako stane odmah pada!

2

TEMA TJEDNA ZAŠTO HAAG NIJE MOGAO BITI NÜRNBERG (II.):

Vesna Crnić-Grotić: Od 90 osuđenih nema ni jednog Hrvata iz Hrvatske

3

ZAŠTO HAAG NIJE MOGAO BITI NÜRNBERG (I.):

Umjesto pravde, velika
prijevara: Frustracije ostaju,
BiH i dalje bure baruta!