Serija “Westworld” predstavlja jedno od najugodnijih televizijskih iznenađenja u posljednje vrijeme. Uspjeh i popularnost serije ne čudi s obzirom na impozantnu glumačku ekipu, ali i na produkciju iznimne kvalitete koja je definitivno unijela svježinu i originalnost u svijet serija. Uz to, valja, naravno, dodati i intrigantnu priču koja ovu seriju čini specifičnom, a koja će teško koga ostaviti ravnodušnim. Prva je sezona gotova, a može se pretpostaviti da se mnogi gledatelji još uvijek oporavljaju od turbulentne priče i kompleksnog narativa.

Jedno od nosivih lica serije je velikan glume Anthony Hopkins, koji je nakon završetka sezone iznio svoja mišljenja i doživljaje sa seta za Entertainment Weekly. U nastavku prenosimo najzanimljivije dijelove intervjua u kojima Hopkins govori o ulozi doktora Forda, o razlikama između snimanja serija i filmova, te o samim počecima rada na projektu.

Prvi put ste ozbiljno angažirani u nekoj televizijskoj seriji, bar u SAD-u. Što vas je originalno privuklo ovom projektu?

- Poslali su mi filmsku knjigu na čitanje. Obožavam raditi. A i pogledao sam originalni “Westworld”. No, nisam ga se mogao sjetiti, samo sam se sjećao glumaca. Moj me agent nazvao i rekao mi da ću se sastati s izvršnim producentom Jonathanom Nolanom kako bismo razgovarali o “Westworldu” i ja sam pitao što žele da budem. On je odgovorio: “Neki doktor.“ I tako smo se sastali i Jon mi je dao scenarij. Rekao je da ću glumiti čovjeka koji je izumio Westworld. Pitao sam: “Je li to netko kao Walt Disney?”, a on je rekao: “Jest, ali je još mračniji od toga, gotovo poput Frankensteina.” I tako sam rekao: “Može, pristajem.”

Koja vam je scena bila omiljena za snimanje?

- To bi bila scena u kojoj sjedim na verandi sa Sidsom Babett Knudsen, belgijskom glumicom (koja je glumila Theresu Cullen), u četvrtoj epizodi. Pomislio sam da je zaista zanimljiva ta dublja, mračnija strana Forda. Zato što ju on upozori. Žele me kontrolirati. Ona me pogleda i zna da me ne može pobijediti. A ja sam igrao svog uobičajenog šarmantnog sebe, pitao ju: “Jesi li za još malo vina?” Naravno, ona zna da ću je uništiti. Tako da je on i destruktivan čovjek. Želi stvoriti čistu distopiju ili utopiju, ali počinje shvaćati negdje u svemu tome da se pogubio. Mislim da ga izjeda njegova vlastita savjest.

Danas se često snimaju nastavci i prerade filmova, poput ovog projekta. Postoji li neki glumački lik iz prošlosti kojem biste se voljeli vratiti?

- Pogriješio sam što sam snimio još dva filma o Hannibalu Lecteru, trebao sam snimiti samo jedan. Ali mislim da je “Kum 2” bio odličan.

Postoji li nešto što biste izdvojili kao razliku između rada na ozbiljnom televizijskom projektu i rada na filmu?

- U svakom slučaju mnogo je brže. Mislim i da je, s HBO-om, velika prednost ta što nema miješanja u rad na setu. U filmu znaš početak i kraj, i to je to. Snimiš film i odeš kući. Na ovome nikad nije bilo jasno u kojem smjeru sve to skupa ide. I bilo je mnogo iznenađenja usput. Mnogo velikih iznenađenja.

Što je nagonilo Forda na akciju? Koja je njegova motivacija?

- Doista ne znam. On je očito jedan vrlo ponosan čovjek, fasciniran ljudskom inteligencijom, prirodom inteligencije, poviješću ljudskog bića, prirodom svijesti i teorijom da se ljudska svijest – onakva kakvu ju znamo – pojavila tek nedavno.