Vukovarci su i proteklog vikenda, u subotu i nedjelju, odavali počast žrtvama obrane Vukovara 1991. Tradicionalno, 19. studenoga prisjećanje je na žrtve vukovarske gradske četvrti Borovo naselje, dok je 20. studenoga dan spomena na žrtve srpskih koncentracijskih logora i ubijene na stratištu Ovčara.

“Žrtva Borova naselja za Domovinu” – geslo je pod kojim je održan subotnji komemorativni skup u toj vukovarskoj četvrti, pokraj ostataka zgrade Borovo commerca, gdje je u podrumu tijekom agresije bila pričuvna ratna bolnica.

– Borovo commerce za mnoge je branitelje i civile 1991. značio život, a onda, 19. studenoga, mnogima je on bio prijeki sud koji ih je osudio na smrt, a sudili su im krvnici, provoditelji velikosrpske ideje koja još uvijek živi u ponekim usijanim glavama – poručila je u govoru predsjednica Udruge roditelja i obitelji zarobljenih i nasilno odvedenih hrvatskih branitelja “Vukovarske majke” Manda Patko. Molitvu za poginule i nestale predvodio je župnik Župe sv. Josipa Radnika iz Borova naselja fra Vjenceslav Janjić, a u spomen na ubijene, poginule i nestale hrvatske branitelje i civile u Borovu naselju, pred ostacima bivše zgrade Commerca, brojna su izaslanstva položila vijence i zapalila svijeće. Počast stradalima došle su izraziti i članice Udruge Majke Srebrenice, kao i predstavnice beogradske nevladine Udruge Žene u crnom. Nakon komemorativnog programa, u Koloni sjećanja nekoliko tisuća sudionika prošlo je gradskim ulicama do crkve Gospe Fatimske gdje je svetu misu zadušnicu predvodio gospičko-senjski biskup u miru, mons. Mile Bogović.

– U Vukovaru se Hrvatska 1991. možda ponajbolje osjetila kako djeluje kao organizam. Mnogi koji su ovdje poginuli bili su svjesni da svojim životom spašavaju druge živote i Hrvatsku – kazao je mons. Bogović, i pozvao vjernike na “pobjedu rana, a ne da idu optuživati i zatvarati”.

Istoga dana položeni su vijenci i upaljene svijeće na mjestu masovne grobnice na farmi Lovas, između Borova i Dalja, iz koje su 2001. ekshumirane 24 žrtve agresije na Vukovar, a polaganjem vijenca u Dunav obilježena je i obljetnica stradanja stotinjak hrvatskih branitelja i civila pogubljenih na obali Dunava u selu Borovo. Svijeće su gorjele i kod spomenika nestalima u Borovu naselju.

– Najteže je obiteljima koje još uvijek traže svoje najmilije – rekao je gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, i pritom zahvalio svima koji su od 18. do 20. studenoga bili uz Vukovar i Vukovarce odajući na primjeren način počast svim braniteljima i civilima koji su položili svoje živote za Hrvatsku.

Komemorativnim skupom u dvorištu tvrtke Velepromet, gdje se 1991. godine nalazio zarobljenički logor u kojem su mučeni i ubijani zarobljeni hrvatski branitelji i civili, brojni su građani u nedjelju odali počast žrtvama.

- Velepromet je bio najveći logor u Hrvatskoj u vrijeme agresije, formiran je u rujnu '91. i nije bio zatvoren sve do travnja '92. godine. Kroz njega je prošlo oko 10.000 ljudi, bili su na tom mjestu sustavno mučeni, bilo je ubijanja i silovanja, mnogi su još i danas na popisu nestalih. Ovdje su ubijena 724 Vukovaraca, nažalost, nikada Državno odvjetništvo Republike Hrvatske nije podiglo optužnicu, a kamoli da je netko osuđen - istaknuo je Zdravko Komšić, predsjednik vukovarske podružnice Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora.

Strahota zarobljeničkog logora u Veleprometu prisjetio se Josip Čondić, jedan od preživjelih: “Iz bolnice sam doveden u Velepromet, među prvima. Bila je strahota u Veleprometu, tukli su nas nogama i rukama, sjećam se da mi je jedan gurnuo pištolj u usta, htio me ubiti, a drugi me spasio. Zarobljenici su ubijani noževima, pištoljima, svime što im je bilo pod rukom”, rekao je Čondić.