VINKOVCI - U Gradskoj knjižnici i čitaonici u Vinkovcima  obilježena je 25. godišnjica njezinog stradanja, a izložbom fotografija i sačuvanih dokumenata te prisjećanjem djelatnika evocirana su zbivanja sa 16. na 17. rujna 1991., kad je agresorskim projektilima zapaljena  knjižnica u kojoj je izgorjelo 85.000 knjiga, među kojima i kompletna rukopisna ostavština Josipa Kozarca, Vladimira Kovačića i Joze Ivakića te djelomično Ivana Kozarca.

"Cijelo ovo područje je prije 25 godina prošlo svoju kalvariju, danas smo svi tu da se poklonimo, da se sjetimo svih onih koji su poginuli, koji su nestali.Gradska knjižnica i čitaonica Vinkovci jedan od simbola razaranja i uništenja, ona je dokaz kako su nas htjeli uništiti, ne samo ljudske živote, već najvažnija kulturna obilježja i kulturne ustanove. Vinkovci su se vrlo brzo nakon rata, počeli oporavljati , krenuli su prikupljati knjige za knjižnicu, cijela Hrvatska je sudjelovala u tome. Knjižnica ima dugu povijest, ona je simbol Vinkovaca te generacija ljudi koji su gradili kulturni život toga grada i nadam se da će se pronaći mogućnosti da knjižnica dobije primjereniji prostor od sadašnjega, koji je privremen, istaknula je ministrica kulture Nina Obuljen-Koržinek.

Vinkovački gradonačelnik dr.Mladen Karlić rekao je kako bi Hrvatski dom mogao biti gotov do kraja sljedeće godine, a natječaj za izvođača radova objavit će se na proljeće. U Hrvatskom domu bit će smještena Gradska knjižnica i čitaonica te restaurirano rimsko srebrno posuđe pronađeno tijekom zaštitnih arheoloških radova 2012. godine.

Ravnateljica vinkovačke knjižnice Emilija Pezer podsjetila je među ostalim na njezinu dugu tradiciju te knjižnice, od 1875. godine, najstarije ustanove u Vinkovcima iz koje su iznikle mnoge druge, koje i danas djeluju.

Nazočne je pozdravio i ravnatelj Memorijalno-dokumentacijskog centra Domovinskog rata Ante Nazor, koji je rekao da je taj centar kroz obranu hrvatskih generala na Haaškome sudu te tužbom Hrvatske pred Međunarodnim sudom pravde dostavio podatke o kulturocidu počinjenom u Hrvatskoj i tako prezentirao svijetu da u agresiji na Hrvatsku nije bila riječ samo o stradanju ljudi i materijalno-tehničkih sredstava, nego i o urbicidu i kulturocidu.

Na tužno sjećanje stradanja knjižnice sve nazočne podsjetila je Josipa Miljak, prof. koja je 1992. godine bila v.d. ravnateljica :
-Nakon spaljivanja knjižnice o kojoj znamo dosta , mogli smo samo promatrati zgarište koje je ostalo.U to vrijeme ja nisam mislila da ću nešto učiniti za knjižnicu u Vinkovcima, ali stjecajem okolnosti početkom drugog mjeseca 1992. godine postala sam vršiteljicom dužnosti ravnatelja i to sam obavljala do početaka 1993. godine. Jedan od značajnih događaja bio je Bibliobus koji smo dobili grada Beča. Bilo je dosta teško i  naporno, ali su mnoge institucije pomagale, rekla je Miljak.

Svoja sjećanja na stradanje knjižnice u Vinkovcima, iznijeli su Marko Landeka, prof., član Kriznog štaba 1991. godine, te Martinka Sučić, prof. koja je posljednja zaključala vrata u knjižnici, te 1991. godine.

Izložbu je otvorio vinkovački gradonačelnik dr.Mladen Karlić, a jednu pjesmu, autorski rad, pročitao je Viktor Lukačević, pročelnik Upravnog odjela za kulturu i turizam Vukovarsko-srijemske županije.

Mario Kokaj