Objavljeno 20. listopada, 2016.
Priča o malvasiji dubrovačkoj, s naglaskom na “malvasija”, a ne “malvazija”, priča je o višestoljetnoj povijesti ove bijele vinske sorte, ali i Dubrovnika i Konavala. Za doživljaj te priče nema boljeg mjesta od Vinarije Karaman u Pridvorju, mjestu u Konavlima.
Vrijedni i samozatajni Niko Karaman jedan je od najzaslužnijih što je malvasija dubrovačka spašena od nestanka u Konavlima i što je ponovno afirmirana do izvrsnosti njegom upravo u vinskom podrumu obitelji Karaman.
Malvasija dubrovačka spominje se u dobro sačuvanim povijesnim dokumentima Dubrovnika, i to još 1383. godine, što je za cijelu priču posebna vrijednost, kakvom se može pohvaliti doista rijetko koje vinogorje u svijetu. Primjerice, 1385. godine jedan je dubrovački vlastelin tražio dozvolu od vlasti za kupnju malvazije, s obzirom da malvasija nije bila u slobodnoj prodaji, jer je to vino “u kojem se uživa a ne proždire”. Također se spominje 1424., kada je Veliko i Malo vijeće Republike zabranilo prodaju vina po višim cijenama od odobrenih.
Te i još mnoge povijesne detalje spominjanja malvasije ispričao nam je nedavno, jednog toplog jesenskog dana, upravo Niko Karaman u svom vinogradu, iznad kojega je prekrasno uređena kušaonica, a supruga Anita servirala odlični tradicionalni kolač - padišpanj, koji sama priprema.
Karaman je na projektu revitalizacije malvasije dubrovačke nakon završenog fakulteta imao i pomoć prijatelja i profesora sa zagrebačkog Agronomskog fakulteta dr. Edija Maletića, dr. Ivana Pejića, dr. Jasminke Karoglan Kontić i dr. Nikole Miroševića te Državnog arhiva u Dubrovniku. Na pet hektara 2002. godine Karamanovi su posadili vinograd s isključivo malvasijom dubrovačkom. A kruna projekta bila je odlično odnjegovano vrhunsko suho vino i desertno vino - prošek, s kojima Vinarija Karaman osvaja brojne nagrade. Prošek Malvasija dubrovačka Karaman 2007., rado će istaknuti Niko, nosi titulu prvaka svijeta iz 2009. godine s natjecanja Svijet Malvazije – Vinistra 2009. Malo i veselo društvo uz gostoljubive Karamanove imalo je priliku kušati ta vina i na najbolji način uvjeriti se zašto je dubrovačka vlastela davala veliku pozornost malvasiji. U Dubrovačkoj Republici u posebnim prilikama i svečanostima, recimo, stoji u dostupnim dokumentima, pila su se vina i - malvasija. Reklo bi se - vino bogova.
Igor MIKULIĆ
Genetski različite malvasija dubrovačka i istarska malvazija
Karaman ističe kako malvasija dubrovačka nikako nije isto što i istarska malvazija. Kaže kako se te dvije sorte genetski razlikuju. Prema istraživanjima, objašnjava, malvasija se još uzgaja u vinogradima u Italiji i Španjolskoj, utvrđeno je kako je ista sorta talijanska malvasia delle Lipari, malvasia di Sardegna i greco di Gerace te španjolska malvasia de Sitges. Isti ti podaci spominju se i u Vinopediji. Podrijetlo sorte je vjerojatno iz Grčke, međutim, naglašava Karaman zanimljivost, u toj zemlji ta sorta ne postoji.
Vino koje je dobilo monografiju
U prilog revitaliziranju malvasije dubrovačke, sorte posebne za Dubrovnik i Konavle, pa i vinsku Hrvatsku, ide i izdana monografija. U Hrvatskoj je to jedina monografija neke vinske sorte, a raritet je to i u vinskom svijetu. Autor joj je, pod naslovom “Malvasija – glasovito vino još iz doba Dubrovačke Republike”, dr. sc. Ivo Orešković. U knjizi se govori o izuzetnoj povijesti tog vina, koje je u Dubrovniku bilo namijenjeno samo odabranima ili čak liječenju.