Hrvatska vaterpolo reprezentacija u subotu (22.50 sati) u finalu Olimpijskih igara brani zlato osvojeno prije četiri godine u Londonu. Suparnik “barakudama” je Srbija, aktualni svjetski i europski prvak, i jasno je da nas očekuje pravi klasik, sudar reprezentacija koje godinama drže sam vrh svjetskog vaterpola.

Posljednjih godina taj vrh pripada srpskim vaterpolistima koji su od Londona osvojili gotovo sva zlata na natjecanjima na kojima su nastupili. Svjetski (2015) i europski prvaci ('14, '16) te pobjednici Svjetske lige ('13,'14,'15,'16) samo su na SP-u 2013. ostali bez ičega. No, to ipak ne znači kako su favoriti u subotnjem finalu. I to ne zbog naših sentimentalnih želja. Naime, izabranici Ivice Tucka u Riju su pokazali izdanja s kojima s pravom mogu optimistično ući u borbu za svoje drugo olimpijsko zlato. Iako nisu nanizali sve pobjede kao u Londonu, “barakude” su nakon tri pobjede u skupini (SAD, Crna Gora, Italija) i dva poraza (Španjolska, Francuska), u nokaut-fazi potpuno dominirali i protiv Brazila i protiv Crne Gore. Vrlo dobra obrana na čelu sa sjajno raspoloženim Bijačem koji je na vratima na pravi način zamijenio Pavića, te solidna realizacija igrača više, kao i raznovrstan napad u kojem učinkovitost ne ovisi samo o jednom ili dva igrača, više su nego dobar argument za hrvatski optimizam. Brzo smo zaboravili blijeda izdanja s EP-a ove godine na kojem “barakude” nisu svladale ni jednu momčad koja konkurira za odličja. Očito je i tada bilo sve bilo podređeno Riju i lovu na treću olimpijsku medalju - u našem trećem finalu, nakon srebra 1996. te zlata 2012.

Nakon odslužene suspenzije u kadar se vraća Burić, a izbornik Tucak ima slatke brige koga će postaviti na gol, jer ima dva vrhunska vratara na raspolaganju. Raspoloženje u momčadi je sjajno, samopouzdanje na visini i svi su svjesni kako u finalu moraju pružiti najbolje izdanje u Riju. Nitko ne razmišlja o opciji poraza, iako isto tako nema ni “leta u nebo”. Dobro znaju kakav ih suparnik čeka u subotu, vrhunski, koji će kazniti i najmanju pogrešku ili opuštanje. Zato nije ni čudo da uz konstataciju kako smo zasluženo stigli do finala svi ističu kako posao još nije dovršen, jer su stigli na korak do ostvarenja sna. I stoga ne treba sumnjati kako će ostaviti srce u bazenu, što su i poručili nakon uvjerljivog slavlja u polufinalu.

Drugačije će teško i stići do pobjede protiv Srbije, koja se također, kako je turnir odmicao, dizala iz susreta u susret. Krenuli su s dva remija (Mađarska, Grčka), potom izgubili od Brazila te im je “visilo” i četvrtfinale. No, potom su dobili Australiju i Japan, a onda u nokaut-fazi uvjerljivo porazili Španjolsku i Italiju. Posebno su dominantni bili protiv “settebella” protiv kojeg su krenuli serijom 6:0, te tu razliku držali sve do posljednje četvrtine.

Sa Srbima smo se susreli na posljednja dva velika natjecanja i nismo dobro prošli. Prošle godine izgubili smo u finalu SP-a (4:11), kada smo se potpuno raspali u posljednjoj četvrtini. Jednako uvjerljivo izgubili smo i ove godine na EP-u (6:13). No, iako bi nakon ovakvih pobjeda i imali razloga za malo bahatosti, iz srpskih redova ne stižu takve izjave. Ističu kako je Hrvatska fantastična ekipa, koju su i očekivali u borbi za zlato te da nema nepoznanica između ovih dviju reprezentacija. Očekuju tešku i neizvjesnu utakmicu, pravi vaterpolo spektakl, ali i vjeruju kako imaju snage za kompletiranje svog seta zlatnih odličja posljednjih godina.

Prije našeg susreta, u 18 sati za brončanu medalju susret će odigrati Crna Gora i Italija.