Moje su simpatije nakon ispadanja Hrvatske okrenute prema Portugalu, gdje sam ipak proveo lijepe godine svoga života i karijere. Naravno, nisu ni mene oduševili igrom, ali zato su učinkoviti.

Pokazali su da su momčad koja gotovo savršeno igra turnirski sistem. Slična je i Francuska, koja je, sjećate se, dobivala utakmice u skupini u završnicama susreta. Portugal je prvo odigrao tri susreta neriješeno, pa se potom provukao protiv Hrvatske, u susretu kojeg se najradije ne bih sjećao, a onda u svim sljedećim utakmicama činjenica je da se dižu. Koristio bih jednu riječ koja vjerojatno ne postoji u našem rječniku. Portugal igra najturnirskije. Nimalo atraktivno, ali učinkovito. Čvrsti bedem gdje se točno zna tko što radi i samo pojedini igrači poput Ronalda ili Nanija smiju izlaziti iz njega, a s druge strane ima igrača koji iz tih obrambenih blokova ne smiju nikako izići. I toga se pridržavaju. Od njih protiv Francuske zato očekujem nastup i utakmicu kao protiv Hrvatske. Znači, opredjeljenje za obranu, tranzicija i pokušaj ugrožavanja suparničkih vrata iz kontre ili prekida gdje znaju biti jako opasni. Naravno, želio bih drukčije finale, da jedna od momčadi zabije u ranoj fazi igre, ali prema onom viđenom od Portugala, bit će to prava šahovska utakmica u kojoj se sigurno neće sada u finalu ići nadigravati s Francuzima. Dva su još jaka argumenta za osvajanje naslova. To je prije svega što su oni plasmanom u finale ispunili natjecateljske ciljeve. Nitko im nakon povratka kući nema što zamjeriti, premda je njihov trener suočen s kritikama zbog načina igre. Bez obzira na finale, oni tu utakmicu mogu praktički odigrati opušteno bez pritiska s čime će se suočiti Francuzi na domaćem terenu. Još jedan jak argument za Portugalce je Ronaldo. Djeluje gladan trofeja. Ima ih bezbroj u klubu, ali mu nedostaje u reprezentaciji. Pravi je vođa na terenu, podredio se potpuno kolektivu i tom načinu igre, ali zato mislim da svojim primjerom vuče ekipu. Znači, Portugal ima lidera koji može odvesti momčad do naslova!