Na samo 30-ak kilometara od Osijeka nalazi se jedno od najpoznatijih marijanskih hodočasničkih odredišta u Mađarskoj, a u koje već stotinama godina rado hodočaste i Osječani. Naime, upravo iz tog svetišta u Osijek je stigao kip Gospe Judske, koju danas slavimo kao Gospu Osječku. Jud je bilo mjestom hodočašća još u ranom srednjem vijeku. Još davno je podno brda i izvora postojao kipić koji su podigli kršćanski vjernici. Poslije su, 1006., benediktinci iznad kipića podigli kapelicu. Papa Pio VII. to je mjesto još 31. svibnja 1805. proglasio marijanskim svetištem te se od tog nadnevka u Judu smije održavati proštenje. U samom svetištu misa se održava na mađarskom, hrvatskom i njemačkom jeziku. Onamo se tradicionalno hodočasti na blagdan Duhova, tjedan Svetog Trojstva i na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza. Za Hrvate u Baranji ovo je marijansko svetište ono što je Hrvatima u mađarskom dijelu Bačke bajska Vodica. U Judu je osim Gospina kipa i sveti zdenac, iz kojeg su hodočasnici nosili kući svetu vodu. Običaj je Podravaca da dsjevojke, kad prvi put hodočaste u Jud, Judskoj Mariji donesu na poklon hrastovu grančicu. Uz Jud je vezan i običaj krštenja odraslih djevojaka vodom, a osobe koje su krstile djevojke nazivali su judskim kumom i judskom kumom. Zanimljivo je i da je 14. rujna 2008. u Judu na blagdan Uzvišenja svetog Križa javno pročitan dekret pape Benedikta XVI. kojim su judska crkva i svetište podignuti na razinu male bazilike. N.Z.Eberhard